http://en.wikipedia.org/wiki/The_Chinese_Woman

Madredeus A Vontade De Mudar A Vontade De Mudar

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Double_Life_of_V%C3%A9ronique

Six Characters in Search of an Author

http://www.eldritchpress.org/lp/six.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Intouchables

Niko, pa čak ni kiša, nema tako male ruke

                                                                     E.E. Kamings

"Obuzima me djetinjasta želja da načupam trave i lišća i da ih naslažem na vjeđe, kao blagotvornu masku nekog iskonskog zelenog narkotika. U zelenoj prirodi, među drvećem i travama, osjećam da dublje i stvarnije živim."
http://www.facebook.com/vladandesnica

http://www.facebook.com/media/set/?set=a.344608402198.151733.334419707198&type=3

Eto sam opet odlutao! Na svakom ćošku pobjegnem sam sebi s lanca. Stalno mi se mrsi i prekida nit. To mi je stara mana, još iz djetinjstva. Vječito su me korili zbog te "niti" i zbog neprestanih digresija. A ja sam se onda čudio: što im je toliko do te blažene "niti"! Kao da je nit ono najvažnije i najbitnije što čovjek čovjeku ima da saopći! I činilo mi se da se baš u tim "digresijama" leži sama suština onoga što želim dа iskažem.


Nikad se nisam stidio jednostavnosti mojih radosti. Često im je uzrok bio upravo ništavan. Pa ipak, to su možda bile one najveće. Ili bar najčišće. Činjenica je da se njih najbolje sjećam, pa makar koliko vremenski daleke bile. Sjećam ih se kudikamo bolje i življe nego nekih stvarnijih uspjeha i izuzetno sretnih ishoda. Uopće, daleko bolje pamtim ugođaje i raspoloženja nego događaje. Da bi se čovjek radovao, da bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba da za jedan časak opet postane dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivlju nešto sasvim drugo, sasvim različito. Treba mnogo naivnosti za pravu, čistu radost. Prava je radost, u stvari, bezrazložna. U tom i jeste njena čudesna ljepota.
(V.Desnica, "Proljeća Ivana Galeba")

http://en.wikipedia.org/wiki/Cinema_Paradiso

http://www.facebook.com/media/set/?set=a.189359761125202.47886.189339371127241&type=3

The Glass Menagerie

http://mattlally.com/fiction/the_glass_menagerie.pdf

"Rikardo Reiš razmišlja o onome što je video i čuo, smatra da oponašanje nije cilj umetnosti, osuđuje autorovu slabost što je napisao komad na nazaretskom narečju, zaboravljajući na činjenicu da stvarnost ne podnosi svoj vlastiti odraz, već ga, naprotiv, odbacuje, jer samo neka druga stvarnost, koja god bila, može zauzeti mesto one stvarnosti koju smo hteli da izrazimo, upravo zato što su različite, međusobno se otkrivaju, objašnjavaju i opisuju, stvarnost kao nekadašnja izmišljotina, izmišljotina kao buduća stvarnost."

"...Istina je, vidim Vas kako se udaljavate kao rascvetana grana s pticom koja na njoj peva..."

(Žoze Saramago, Godina smrti Rikarda Reiša)