Thursday, December 4, 2014

Tuesday, December 2, 2014

sa interneta

Sir Zagreb and Lady Solstice

Na tračnicama sneg. Nazivao ju je prelijepa i dugokosa. Ona ne razume kada se takve reči govore jednom strancu. Kap vode oprezno klizi niz zamagljen prozor. Misli da je nemoguće jednoj planeti približiti se drugoj. Unutar plavog tramvaja stisle su se uz staklo reči od kojih je ispleten njihov prvi i jedini susret. Pored njih smestila se njena misao veličine zemlje, mora i neba izmedju Ascota i Velikog koralnog grebena. Rub kragne, pramen kose, vrat jedne osobe živeli su negde iza te kapi vode. U tom je svetu sedela sa njim u polutami lokala i tajno podizala pogled da se veseli njegovoj kosi, rukavu, pokretu ruke. Dok on ne gleda. Najsavršenije stvari su one nesavršene. Najsavršenije zanoktice koje je videla, sa kojima treba pažljivo da se postupa. I najlepse ruke jer su njegove. Poznati osmeh. Poznat govor. I te velike sitnice donosile su talase radosti koji su činili da se ona smeši neprestano, tako smisleno, a nedokučivo za kosmos oko nje. I ćutala je najpredanije. I nadala jedino blagom postupanju. San nema nastavak jer postoje razni načini da čovek bude probuđen, naročito lajanjem ili tapkajući šapama po kući. Lepota je u nesavršenim stvarima, rekla sam psu. I u običnim situacijama.