Wednesday, October 17, 2012

Monday, October 8, 2012

Sunday, October 7, 2012

Friday, October 5, 2012

Dok lutam predelima svog sklopljenog oka
gde ni jedan cvet nije uzaludan niti izmišljen
ona mi ispere glas i smiri ga, pesma bez reči
pošao sam negde a udaljavam se
o vodo

Ti si glas ptice posle ponoći vremena
anđeo s dvostrukim licem i potaja
daleko iza svetlosti daleko iza časova
kada je smrt velika maska sunca

Izmenih se pevajući kasnim te reko
u noći zasađenoj najlepšim baštama
duh mi valovlju sličan al istrošen na bizarne
cvetove
što cvetaju u našem oskudnom znanju

Dan se udvaja gde se rađa vreme buduće noći
veliki vodeni duše nad gorama kad grom mi snuješ
u sluhu kad mi prostore pomešaš
reko sa srcem od vetra kada mi sve nade zbuniš

Možda bi trebalo da pevam tako
da se ne razlikujem od drugih koji silaze po
vodu
ali pored tebe najbolje sazreva moja podsvest
smeštena između sunca i meseca
(Branko Miljković, Nizvodno)


On poznaje sve puteve i vetrove,
vetrove i njihove vrtove,
vrtove u kojima rastu reči
i puteve od reči do nade.

Odnese ga put niz svet,
odnese ga đavo među reči,
da se udvara svojoj vlastitoj senci,
da peva u lažnom vrtu:

trice i kučinu svoje čarobne mesečine,
pseću ružu i svoju gadljivost,
da oslepljuje predeo izvađen iz tuđeg oka,
da vrati noć u ime nežnosti.

(Branko Miljković, Pesnik)

Thursday, October 4, 2012

Od kakvih je bubnjeva sazdana tišina ove sobe!
Zidovi su u Andaluziji...
Raskalašni plesovi u nepomičnom blesku svetlosti...
Čitav se prostor najednom zaustavlja...
Zaustavlja, klizi, razmotava...
I u jednom uglu tavanice, visoko negde iznad nje,
Bele ruke otvaraju tajne prozore
I buketi ljubičica padaju
Jer se napolju prolećna noć prostire
Povrh mog bića sklopljenih očiju...
                                                                                                                           (F. Pessoa)