Wednesday, October 17, 2012

Monday, October 8, 2012

Sunday, October 7, 2012

Friday, October 5, 2012

Dok lutam predelima svog sklopljenog oka
gde ni jedan cvet nije uzaludan niti izmišljen
ona mi ispere glas i smiri ga, pesma bez reči
pošao sam negde a udaljavam se
o vodo

Ti si glas ptice posle ponoći vremena
anđeo s dvostrukim licem i potaja
daleko iza svetlosti daleko iza časova
kada je smrt velika maska sunca

Izmenih se pevajući kasnim te reko
u noći zasađenoj najlepšim baštama
duh mi valovlju sličan al istrošen na bizarne
cvetove
što cvetaju u našem oskudnom znanju

Dan se udvaja gde se rađa vreme buduće noći
veliki vodeni duše nad gorama kad grom mi snuješ
u sluhu kad mi prostore pomešaš
reko sa srcem od vetra kada mi sve nade zbuniš

Možda bi trebalo da pevam tako
da se ne razlikujem od drugih koji silaze po
vodu
ali pored tebe najbolje sazreva moja podsvest
smeštena između sunca i meseca
(Branko Miljković, Nizvodno)


On poznaje sve puteve i vetrove,
vetrove i njihove vrtove,
vrtove u kojima rastu reči
i puteve od reči do nade.

Odnese ga put niz svet,
odnese ga đavo među reči,
da se udvara svojoj vlastitoj senci,
da peva u lažnom vrtu:

trice i kučinu svoje čarobne mesečine,
pseću ružu i svoju gadljivost,
da oslepljuje predeo izvađen iz tuđeg oka,
da vrati noć u ime nežnosti.

(Branko Miljković, Pesnik)

Thursday, October 4, 2012

Od kakvih je bubnjeva sazdana tišina ove sobe!
Zidovi su u Andaluziji...
Raskalašni plesovi u nepomičnom blesku svetlosti...
Čitav se prostor najednom zaustavlja...
Zaustavlja, klizi, razmotava...
I u jednom uglu tavanice, visoko negde iznad nje,
Bele ruke otvaraju tajne prozore
I buketi ljubičica padaju
Jer se napolju prolećna noć prostire
Povrh mog bića sklopljenih očiju...
                                                                                                                           (F. Pessoa)

Wednesday, September 26, 2012

Monday, September 24, 2012

Saturday, August 25, 2012

The Secret World of Arrietty

"But the tears are necessary. Don't you remember what Othello said? 'If after every tempest came such calms, may the winds blow till they have wakened death.' There's a story one of the old Indians used to tell us, about the Girl of Mataski. The young men who wanted to marry her had to do a morning's hoeing in her garden. It seemed easy; but there were flies and mosquitoes, magic ones. Most of the young men simply couldn't stand the biting and stinging. But the one that could–he got the girl."

"Charming! But in civilized countries," said the Controller, "you can have girls without hoeing for them, and there aren't any flies or mosquitoes to sting you. We got rid of them all centuries ago."

The Savage nodded, frowning. "You got rid of them. Yes, that's just like you. Getting rid of everything unpleasant instead of learning to put up with it. Whether 'tis better in the mind to suffer the slings and arrows of outrageous fortune, or to take arms against a sea of troubles and by opposing end them … But you don't do either. Neither suffer nor oppose. You just abolish the slings and arrows. It's too easy."
(Brave New World)