Odlazeci na spavanje, zgrabila sam jednu mandarinu, oljustila je i usput ugasila svetlo, spremna da toj vocki uskratim postojanje u zadnjim svojim budnim trenucima. A cekalo me novo saznanje. Kao da culo vida oduzima culu okusa od svoje snage pa je sada, u mraku, ovo drugo moglo da zablista u svoj svojoj moci. Nikad ukusnija mandarina.
Thursday, October 23, 2008
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment