Sunday, February 22, 2015

"Ne možemo odrediti tocan trenutak u kojem se formira prijateljstvo. Kao kad punimo posudu kap po kap, uvijek postoji zadnja kap koja je prelije; tako i u nizu ljubaznosti postoji zadnja od koje se srce prelije." Montag je sjedio i slusao kisu.
(Ray Bradbury, Fahrenheit 451)

http://en.wikipedia.org/wiki/Fahrenheit_451

Monday, February 9, 2015

Thursday, February 5, 2015

fotograf nepoznat
   
fotograf nepoznat
Helen Levitt

Thursday, December 4, 2014

Tuesday, December 2, 2014

sa interneta

Sir Zagreb and Lady Solstice

Na tračnicama sneg. Nazivao ju je prelijepa i dugokosa. Ona ne razume kada se takve reči govore jednom strancu. Kap vode oprezno klizi niz zamagljen prozor. Misli da je nemoguće jednoj planeti približiti se drugoj. Unutar plavog tramvaja stisle su se uz staklo reči od kojih je ispleten njihov prvi i jedini susret. Pored njih smestila se njena misao veličine zemlje, mora i neba izmedju Ascota i Velikog koralnog grebena. Rub kragne, pramen kose, vrat jedne osobe živeli su negde iza te kapi vode. U tom je svetu sedela sa njim u polutami lokala i tajno podizala pogled da se veseli njegovoj kosi, rukavu, pokretu ruke. Dok on ne gleda. Najsavršenije stvari su one nesavršene. Najsavršenije zanoktice koje je videla, sa kojima treba pažljivo da se postupa. I najlepse ruke jer su njegove. Poznati osmeh. Poznat govor. I te velike sitnice donosile su talase radosti koji su činili da se ona smeši neprestano, tako smisleno, a nedokučivo za kosmos oko nje. I ćutala je najpredanije. I nadala jedino blagom postupanju. San nema nastavak jer postoje razni načini da čovek bude probuđen, naročito lajanjem ili tapkajući šapama po kući. Lepota je u nesavršenim stvarima, rekla sam psu. I u običnim situacijama.

Tuesday, October 28, 2014



I wish I had a photograph
To let you see the way you smile
Upon my foolish heart

The words I do not know enough
I hope that you will find my song
A pleasing to your ear

You step beneath the midnight moon
To gather dewdrops for the sun
A waiting until morn

Oh, if I was a branched tree
I'd be the oak tree fast and strong
To win your gentle heart

And If I was one grain of corn
I'd wait till you did come along
To throw me to the wind

And if I was one silken thread
Embroidered all in cherry red
Upon your breast I'd lie

And if I was the alder tree
I'd burn it fiercely over thee
Our love would surely last

And if I was the hawthorn bush
And you did shelter under me
I would not do you harm

And if I was one glass of wine
One sip from you would give me time
To take you by the hand

And all across the hills we'd go
In search of what no one does know
Except for you and I

Wednesday, September 24, 2014

Friday, September 19, 2014

Saturday, June 28, 2014

Wednesday, May 7, 2014

disanje Gorskog Kotara

Sunday, May 4, 2014

Thursday, April 17, 2014

Da li sam svuda gde su mi tragovi

Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s cim sam se spajao
a nisam ga ni takao
mozda sam boravio i u svom zivotu
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno ici,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini covjek
koji sumnja u sebe
sve cesce mi se cini
da nisam nikakav oblik
vec da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepusten suncevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gde da prenocim.
I suvise sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokusavam da shvatim ucenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Tesko je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je cudno cak i umreti...
jer ja se ne zavrsavam.

Mika Antic

Wednesday, April 9, 2014