Friday, July 1, 2011



Ljubav poezije
B.Miljković

Ja volim sreću koja nije srećna
Pesmu koja miri zavađene reči
Slobodu koja ima svoje robove
I usnu koja se kupuje za poljubac

Ja volim reč o koju se otimaju dve slike
I sliku nacrtanu na očnom kapku iznutra
Cvetove koji se prepiru sa vremenom
U ime budućih plodova i prolećne časti

Ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće
Kreće se po zakonima mirovanja i smrti
Volim sve istine koje nisu obavezne
Jer prava istina je stidljiva kao miris

Ja volim jučerašnje nežnosti
Da kažem svome telu "dosta" i da sanjam bilje
Prste oči sluh drugačije raspoređene
U šumi negoli u telu

Banksy

Thursday, June 30, 2011

Gotovo da mogu da zamislim jutrom Sunce kako zmireci na jedno oko zaviruje kroz pukotine na roletni i tada svetlost zapocinje svoje cudesno putovanje po mojoj sobi. Tanane figure zraka u prostoru uvek se preruse na zidu u niz tackica. Spustajuci se njime sa severa stize sve do mora iza koga se smestio Antib, grad koji se pokazao Moneu u svoj svojoj ljupkosti. A onda, izlazeci iz mora i utkajuci se u zavesu koja deli sobu, a nekih dana i trepereci po njenoj japanskim motivima prosaranoj povrsini, ovaj ce cudan karavan tackica da stvori tako dirljive slike u secanju da bi mi mnogi zavideli kada bi mogli da vide dalje od mog tela. Pre nego tackice isceznu negde oko ugla sobe, stavicu prste preko njih i reci kako nedodirljive mogu biti koliko god naklonosti ulila u dodir. Danas su u prolazu kao sutra i kao juce.